Proteklog desetljeća zavladala je prava pošast TV serija koje su nastale prema uspješnim filmovima. Ne znamo je li to zato što scenaristima nedostaje mašte ili zato što je retro ponovno u modi, no neke od tih serija, kao što su "Fargo", "Zapadni svijet" ili "Kobra Kai", postale su veliki hitovi. Ništa čudno da je na red došla i TV verzija "Talentiranog gospodina Ripleya", filma koji nam je najpoznatiji po verziji iz 1999. u režiji Anthonyja Minghelle, i koji je dobio čak pet nominacija za Oscar. Inače, sve se temelji na knjizi Patricije Highsmith iz 1955., u kojoj je prvi put predstavljen Tom Ripley.
Autor i redatelj serije je Steven Zaillian, koji je dobio Oscara za scenarij filma "Schindlerova lista", a prije "Ripleya" na televiziji je radio i hvaljenu seriju "The Night Of". Objasnio je da mu je adaptacija materijala kao serije, a ne dugometražnog filma, omogućila da bude vjerniji priči, tonu i suptilnostima rada od Highsmith. Kazao je da je pokušao pristupiti njezinoj adaptaciji na način na koji je zamišljao da bi to ona sama učinila. To najbolje objašnjava zašto je cijela serija snimljena u crno-bijeloj tehnici. Naime, "Talentirani gospodin Ripley" smatra se jednim od najboljih književnih trilera svih vremena, a u prvoj verziji iz 1960. u glavnoj ulozi igrao je veliki Alain Delon. Zaillian se možda kockao s crno-bijelim, no pogodio je jackpot. Dobio je fascinantno snimljen noir triler, bolji od Minghellina filma. Njegov Ripley doista je uznemirujući, a to opet može zahvaliti spektakularnom Andrewu Scottu u glavnoj ulozi. Irski glumac eksplodirao je posljednje godine, prvo maestralnom ulogom u filmu "Stranci", a sada i kao "Ripley".
Serija počinje u Rimu 1961. godine kada vidimo čovjeka koji vuče mrtvo tijelo niz mramorno stubište. Ali priča ne počinje tu. Vraćajući se u prošlost šest mjeseci, nalazimo se u New Yorku, gdje u skučenom stanu punom štakora upoznajemo Ripleya, koji za život zarađuje sitnim prijevarama uzimajući novac od pacijenata kiropraktičara. U baru mu jedne večeri prilazi privatni istražitelj (Bokeem Woodbine), koji Toma zamijeni s prijateljem sina njegova bogatog klijenta. Ubrzo nakon toga Tom je na brodu za Italiju sa zadatkom da navede svog "prijatelja" Dickieja Greenleafa (Johnny Flynn) da se vrati kući svojim zabrinutim roditeljima. Shvaćajući svoje plaćeno putovanje u Europu i bogatstvo Greenleafa kao priliku da prigrli životni stil koji vjeruje da zaslužuje, Tom kreće mračnim putem punim laži, prijevara i ubojstava, kako bismo i očekivali od rođenog sociopata i psihopata.
Dok netalentirani slikar Dickie toplo prima Toma, njegova djevojka Marge (Dakota Fanning) odmah posumnja u navodnog poznanika svog dragog. I tu dolazimo do razlike u karakterima. Dickie je naivan i odmah povjeruje svakakvoj gluposti koje mu Tom podvali, a Marge je sumnjičava. No Ripley svejedno uspije i nju preveslati. I ostatak ekipe ne odudara u glumačkim kvalitetama. Prije svega tu je Maurizio Lombardi kao inspektor Ravini. Svaka scena u kojoj se pojavi zajedno sa Scottom je fascinantna. Tu je i Stingovo nebinarno dijete Elliot Sumner kao Freddie i Margherita Buy, kao Ripleyeva gazdarica Buffi. Ono što najviše oduzima dah su kadrovi prekrasnog gradića Atranija, za koji se kaže da je "najbolje čuvena talijanska tajna". Nalazi se na jugu, blizu Napulja, a nakon što pogledate "Ripleya", izguglat ćete sve o njemu, i vjerujem, poželjeti ga posjetiti.
Jedina zamjerka je što ima čak osam epizoda, u kojima ima puno praznog hoda. Scott je u svakom kadru, a često ga gledamo i samog kako tipka pismo na pisaćoj mašini, čisti krv ili vuče tijelo. Možda bi ispalo još bolje da se sve montiralo u šest epizoda. No to je Netflix, koji samo štanca nove serije i važno mu je da budu gledane. A "Ripley" je nesumnjivo još jedan njegov veliki hit. Ono što se sad svi pitaju je i hoće li biti druge sezone. Sudeći po cameo ulozi legendarnog Johna Malkovicha, to je vrlo izvjesno. Naime, on se pojavljuje na kraju u ulozi Minota, čovjeka koji se pojavljuje u drugoj knjizi Patricije Highsmith "Povratak gospodina Ripleya". I ta je knjiga ekranizirana 2005. godine u režiji Rogera Spottiswoodea. Zanimljivo je da je tada Ripleya glumio Barry Pepper, no ne s tolikim uspjehom kao Matt Damon.
