Tanka je linija između oduševljenja i razočaranja. Tako su nas rukometaši Hrvatske oduševili nastupom na kvalifikacijskom turniru u Hannoveru za odlazak na Olimpijske igre u Pariz. Tamo smo osvojili prvo mjesto pobijedivši Austriju, Alžir i Njemačku, No, samo dva mjeseca kasnije izgledali smo poput razbijene vojske na turniru u Oslu.
Isti poraz 1998.
Jedva smo pobijedili Argentinu (20:19), uvjerljivo izgubili od Norveške (26:32) te jučer bili deklasirani od Danske (22:37). Ovih minus 15 svakako je najteži poraz u povijesti reprezentacije i sreća je da se radi o prijateljskom turniru. Ovakav poraz doživjeli smo pod vodstvom pokojnog Velimira Kljaića na europskom prvenstvu u Italiji 1998. godine. U skupini prvog kruga pobijedila nas je Rusija s 29:14.
Tri loša nastupa u Oslu sigurno zabrinjavaju i vjerojatno je sad iznad glave Dagura Sigurdssona, novog izbornika Hrvatske, stotinu upitnika. Najveći je zašto smo igrali bezvoljno, bez motiva. Valjda bi svakom sportašu trebala biti čast da igra za reprezentaciju, a neki su se u Oslu ponašali kao da ih nije briga. Još više zabrinjava činjenica da je ovaj turnir bio svojevrstan casting za mjesta koja vode na Olimpijske igre u Pariz. A dresova za OI je samo 17, s tim da trojica odmah idu na tribine, a u olimpijsko selo samo 14 igrača, odnosno 12 jer će dvojica biti vratari. I umjesto da oni koji se bore za svoje mjesto “poginu” na parketu, igrali su kao da ih je netko natjerao da nedjeljno popodne moraju provesti u dvorani.Istina, bili smo oslabljeni za susret protiv Danaca. Nije bilo ozlijeđenih Kuzmanovića, Srne i Lučina, a zbog problema s leđima izostao je i nastup Ivana Martinovića. Ne bi ni s njima bilo bolje, vjerojatno bismo izgubili sa sedam, osam devet pogodaka razlike...
Odmah na početku Danska je povela s 3:0 i nekako nagovijestila kako ćemo se provesti u Oslu. Ipak, nekako smo se uspjeli posložiti, izjednačili na 5:5, imali dva napada za vodstvo i tu smo stali. I to smo stali zauvijek. U posljednjih 18 minuta prvog poluvremena postigli smo samo jedan pogodak. Danska je završila prvih 30 minuta s plus deset (6:16). Sjajan je na vratima bio Nielsen, član Barcelone, koji je imao 63 posto obranjenih lopti. Na drugoj strani Mandić je upisao sedam obrana, što je dobro za 30 minuta. Da ih nije bilo, rezultatska katastrofa bila bi još veća.U nastavku se očekivala ipak nešto veća borba naših igrača, ali ništa od toga. Odigrali smo još gore nego u prvom poluvremenu. I taj drugi dio izgubili smo s pet razlike.
Moramo puno raditi
Danski vratar Nielsen završio je utakmicu sa 16 obrana, ali je postigao i tri pogotka – s vrata na vrata dok smo igrali u napadu sedam na šest, bez vratara. Najbolji je kod Hrvatske bio Mario Šoštarić sa sedam golova, a kod Danaca je prvo ime bio Emil Jacobsen s 11 golova.
- Imali smo nevjerojatnih problema u napadu, s brzinom, snagom, agresivnošću, dodavanjima. Čak ni dobre šanse nismo realizirali. Prvi dio je bio katastrofalan za napad, primili smo jako puno golova iz kontre. Drugi dio je bio malo bolji,
ali to nije dobro. Vrlo sam razočaran, jer nismo bili fizički na razini ozbiljnih protivnika kao Danska ili Norveška.Svaki igrač mora pogledati sam sebe. Moramo puno raditi ovo ljeto, svaki igrač mora biti dio treninga, a za mene pripreme počinju odmah. Moramo pronaći ljude koji će moći odraditi zacrtano. Nastup na Olimpijskim Igrama je zahtjevan, to je za početak pet utakmica u devet dana - rekao je Sigurdsson.
Kakove dresove imaju tako i igraju. U pravim Hrvatskim dresovima je "vatra".